bicikl

3. uspon na Sv. Geru

Evo i jednog izvještaja iz prve ruke nakon kaj smo se Željka i ja vratili s ove zahtjevne utrke. Pošto smo dosta rano krenuli i uspjeli smo samo na jednom raskršću krivo skrenuti, imali smo povlasticu da dobijemo startne brojeve 1 i 2.

Dok smo lijepo tamanili po bananama, počeli su pristizati brojni natjecatelji iz raznih dijelova Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Posebno upečatljiv je bio kombi staklarskog obrta koji je umjesto prozora imao hrpu bicikla u tovarnom prostoru. Nakon nekih cca pola sata počeli smo sa zagrijavanjem da nam se malo mišići probude te je tako došlo 10 sati kada je start pomaknut na 10:15 zbog velikog broja natjecatelja koji su još uplaćivali kotizaciju. I tako smo krenuli u pohod na Sv. Geru. Uz leteći start počeli smo se probijati prema brdima. Uz dosta žestok tempo sam jedno par km vozio s prvom skupinom da bi nekolicina nas formirala 2. skupinu i vozila tako dobar dio asfaltiranog dijela i da bi se na kraju rastegnuli. Držeći neki svoj tempo napredovao sam zadovoljavajuće budući da me zadnjih par dana boli kičma pa mi je to predstavljalo problema radi oštre boli s kojom sam nekak uspio izaći na kraj. Poslije par zavoja je došao i red na makadam koji u samom početku i nije bio tolko naporan jer je dosta dobro utaban, ali već nakon 4-5 km postaje druga priča. Gume su na nekim dijelovima tonule ko u pjesak i sitni šoder kojeg su vjerojatno proteklog tjedna kiše nanjele na stazu. E tu se vidjelo ko ima dobroga staža s takvim stazama pa sam izgubio nekoliko mjesta boreći se i sam znojem koji mi je izgrizao oči, al kaj je tu je, moraš se pomirit s tim i stiskat dalje. I već nakon 2 km evo table 500 m do cilja pa tu šaltam u veću brzinu i stišćem da bi zadržao mjesto. Ulazeći u cilj uz pljesak od strane svih ljudi i natjecatelja koji su stigli prije mene prošlo mi je kroz glavu da i nisam tak loš. Odmah sam smjestil bajk i brže do ciljne linije čekat svoju klupsku družicu Željku (Željka Kovačić Imširović) koja je vrlo brzo stigla i obranila prošlogodišnju titulu prvakinje u ženskoj kategoriji i svaka joj čast na tome. Nekih sat i pol smo čekali ostale natjecatelje od kojih je jedna cura imala malo razbijeno koljeno, al to sve brzo zacijeli. Pozdrav i Josipu Stiplošeku koji je došao iza Željke i mene.

Evo meni je ovo jedna od ljepših organizacija tekmi, uz Policiju koja je pazila na promet, HGSS za nedaj bože i naravno samog organizatora koji su nam i prenjeli sve stvari s jedim lijepim đipcem na vrh.

Slike možete pronaći na facebooku, a rezultati su ovdje.

Branko Pondeljak

Pozdrav od natjecatelja BK Bumbar Zaprešić svim ostalima koji ste se našli s nama tamo...