U nedjelju, 27. travnja održan je 9. po redu BIMEP. Riječ je o cjelodnevnoj manifestaciji na području Međimurja koja ima za cilj ukazati na potrebu redovne tjelesne aktivnosti. Ove godine sudjelovalo je više od 2000 biciklista i biciklistica.
Svatko od učesnika i učesnica prilikom starta dobije diplomu te u nju sakuplja pečate na punktovima. Ukupno postoji 16 punktova koji su otvoreni od 9 do 18 sati te je u tom periodu moguće dobiti pečat. Start je moguć sa bilo kojeg punkta uz kotizaciju od simboličnih 5kn, a trasu i tempo bira svatko za sebe.
Unatoč promjenjivom vremenu koje je prethodilo, nakon podosta premišljanja, ipak je pala odluka da sjednemo u auto i odvezemo se do Čakovca. Odluka se pokazala i više nego dobrom jer je vrijeme bilo predivno i sunčano, a sama manifestacija odlična. U Čakovec stižemo malo nakon 9 sati, skidamo bicikle sa auta i razdvajamo se. Valentina, Renato i Mario kreću u smjeru Orehovice pa prema istoku (ravničarski dio) dok ja krećem prema Lopatincu budući da mi je želja bila obići svih 16 punktova (cca. 145km). Prvih nekoliko kilometara sam vozio sam, a onda sam počeo susretati sve više i više biciklista i biciklistica. Bilo je tu ljudi doslovno od 7 do 77 godina i to je bilo lijepo za vidjeti. Na svakom punktu je bilo vode ili soka te domaćih kolača. Ovo mi je bila prva vožnja Međimurjem i moram priznati da sam oduševljen. Vozači su bili strpljivi, na pojedinim mjestima su jednosmjerne biciklističke trake široke i po metar i pol (od Nedelišća prema Varaždinu), a u životu se nisam nagledao toliko tabli sa oznakama biciklističkih ruta (što cestovnih, što off road).
Iako na kraju nisam uspio odvoziti planirano, zadovoljan sam sa prevaljenih 127km i 13 pečata (bilo bi ih 14 da kraj punkta u Domašincu nisam projurio kao muha bez glave 🙂 ). Prije spomenuta trojka, koja se radi pomanjkanja kondicije nije odlučila na puni krug, je uspjela odvrtiti nešto manje od mene (94km) i sakupiti 9 pečata.
Definitivno preporučam svima, a organizatorima pohvale za trud. Vidimo se dogodine.
Petar Gabud